U jednu od „tri bijele opasnosti“, kako ih nutricionisti nazivaju, spada i šećer. Pored njega, tu su sol i brašno. Šećer se ne može smatrati hranom, već kao čista hemijska supstanca koja je ekstrakovana iz biljnih izvora kao što je šećerne trska.

Njegov sok se vadi u ovom procesu koji uklanja sve proteine vlaknima formiranje i 90% zdravih hranljivih sastojaka. Da biste uklonili tečnost (koju sadrži šećer), dodaje se kreč, koji kreira alkalnu reakciju koja ubija skoro sve vitamine. Zatim su dodati ugljen-dioksid da ubrzavanje procesa kreča.

Hiljadama godina je med te svježe ili suho voće zadovoljavalo čovjekovu želju za slatkim. Te prirodne namirnice ne samo da sadržavaju šećere, već i minerale, vitamine, enzime, organske kiseline, proteine, vodu, itd. U našem vremenu situacija je znatno drugačija. Rafinirani i kristalizirani šećer zamijenio je prirodne izvore šećera.

Dakle, šećer je po hemijskom sastavu čista saharoza, jednostavni ugljikohidrat nastao kao spoj glukoze (grožđani šećer) i fruktoze (voćni šećer). Dobiva se od šećerne trske ili šećerne repe. Brojna istraživanja su pokazala da je ta hemijska supstanca sposobna stvoriti pravu ovisnost, sličnog nivoa kao nikotin, alkohol i kafa.

Bijeli šećer ne koristi organizmu i nema nikakvu nutritivnu vrijednost, zaista je štetan. Pretpostavlja se da je skoro 80% svih današnjih bolesti uzrokovano pretjeranom upotrebom bijelog šećera. Neke od njih su: karijes, kiselost krvi, arterioskleroza, gubitak kalcija u kostima, srčani infarkt, dijabetes, pretilost, akne, čir želuca, povišeni kolesterol, problemi s cirkulacijom, hiperosjetljivost, degeneracija jetre, živčana napetost, itd. Šećer i nema veze sa samom biljkom.

Radi se o čistoj saharozi lišenoj nečistoća, vitamina, minerala, enzima i svih vitalnih elemenata.

Za razliku od ostalih namirnica u našem organizmu, saharoza se potpuno pretvori u energiju a ne proizvedi proteine, masti, vitamine i minerale. To znači da proizvodi samo prazne kalorije. Važno je znati da za probavu šećera se troše zalihe vitamina, aminokiselina i minerala.Studije pokazuju da i umjereno korištenje šećera stvara podlogu za razvoj brojnih bolesti moderne civilizacije.

Kod djece se pod utjecajem velikih količina šećera mijenja ponašanje, zbog čega mogu postati hiperaktivna. Zapravo, nivo adrenalina postaje 10 puta viši od normalnog i tako visok ostaje čak pet sati od unosa slatkiša. U tom periodu kod djeteta se mogu ispoljavati agresivnost, smanjena pažnja, otežano učenje…

Najosjetljivija grupa su predškolci jer se njihov mozak intenzivno razvija. Na šećer su izuzetno osjetljivi i mališani kojima je već dijagnosticiran poremećaj pažnje.

• Med
• Svježe i suho voće
• Sjemenke i zdrave grickalice (kikiriki, bademi, indijski oraščić, pistacije) koje nam mogu nadomjestiti i umanjiti želju za slatkišima.
• Ekstrat biljke stevia – ima nizak udio ugljikohidrata tako da ne utječe drastično na razinu glukoze u krvi, a čak i povećava nivo tolerancije na glukozu. 

Umjesto šećera trebali bismo koristiti prirodne zaslađivače, kao što su: