Popularni Sarajevski mirisni somuni su decenijama obilježje Sarajeva i Bosne. Kada čujemo rijec ”somun”, prvo nam kroz misli prođe omamljujući miris koji se širi čaršijom u dugim ljetnim satima. A za te misli se vežu uspomene i poseban osjećaj koji samo Bosna ima. U sljedećim redovima pročitajte recept za svoj omiljeni somun.
Sarajevski somuni
Somuni imaju različite nazive, uzavisnosti od mjesta u kojem živite. Negdje su hljepčići, samuni, lepinje ili lepine itd. U Sarajevu su somuni. Najčešće ih jedemo uz ramazan za vrijeme iftara. Ćevapi se poslužuju upravo s njima i mnogi kažu da ćevapi ne bi bili to što jesu da nije somuna. Dakle, osim uz ćevape jedemo ih pretežno s jelima u koja se umače (npr.topa). Zadnjih godina mnoge domaćice odlučile su napraviti ih u svojoj kuhinji.
- 1 kg brašna
- 10 g germe
- 1 kašika šećera
- 1 kašičica soli
- 700 ml hladne vode
- čurekot
U posebnu zdjelicu sastaviti germu šećer i malo tople vode, da nadođe.
Objediniti brašno i smjesu sa germom, te hladnom vodom zamijesiti tijesto tako da bude malo rijeđe. Tijesto treba odstojiti najmanje sat vremena, što duže odstoji to je bolje. Nekoliko puta ga prekuhamo.
Zatim odvajamo kuglice tijesta, u zavisnosti od toga koliko somuna pravimo. Jedna kuglica jedan somun. Razvlačimo ga sa krajeva, tako da sredina ostane neistanjena i stavljamo ga nabrašnjenu podlogu.
Zatim pomoću čačkalica ili drvenih ražnjića iscratavamo šare, koje će omogućiti da somun prilikom pečenja „diše“ te da bude šupalj u sredini.
Rernu zagrijemo na najjaču temperaturu i ubacimo prazan pleh u kojem ćemo ih peći da se i on zagrije. Kada je oboje potpuno vrelo, redamo somune tako što ćemo preko njih preći mokrom rukom i posuti čurukutom.
Pleh treba biti pobrašnjen. Pečemo ih od 5 do 10 minuta. Kad se napušu, znači da su gotovi. Rernu ne otvarati prilikom pečenja. Ukoliko ih ispečemo na pravi način, sami će odmehknuti i nije ih potrebno umotavati.