Riža je jedna od najrasprostranjenijih namirnica kod nas. Veoma često je pripremamo, a o njenim svojstvima i ne znamo baš mnogo. Služimo je najčešće kao prilog, s raznim vrstama povrća, dodatak u glavnim jelima, zatim i u slatkim varijantama. Riža se često klasificira po veličini zrna: kratko, srednje ili dugo.

Riža kratkog zrna ima najveći sadržaj škroba i najljepljivija je. Riža dugog zrna lakša je i njezina zrna obično ostaju odvojena kada su kuhana. Kvalitete srednjeg zrna su između ove dvije.
Riža je žitarica iz porodice trava raširena pretežno po tropskim i suptropskim predjelima Azije i Afrike. Glavni proizvođači su Kina (31%), Indija (20%) i Indonezija (9%).

Energetska vrijednost riže na 100 g iznosi:
• Bjelančevine (g) 6,61
• Ugljikohidrati (g) 79,34
• Dijetalna vlakna (g) 1,40
• Masti (g) 0,58
• Holesterol (mg) 0.00

Riža je hranjiva namirnica, kao što se može vidjeti iz priloženih podataka ne sadrži masti ali ima visok udio ugljikohidrata. Ukoliko je riječ o smeđoj riži, dobar je izvor vitamina B1, B2, B3, E, kalija i prehrambenih vlakana. Lahko je probavljiva, pomaže pri normalizaciji probave i vrlo rijetko je uzrokom alergija i intolerancija.
Koja je razlika između smeđe i bijele riže? U principu, sve vrste riže su u početku smeđe. Nastavak obrade, ustvari, određuje šta ćemo na kraju dobiti. Pa tako očišćena sjemenka smeđe je boje. Rafiniranje je postupak u kome se sjemenke odvajaju ljuske i poliraju do sjajnobijele boje.

Ostaje nam samo unutarnji dio (endosperm) i vrlo malo hranjivih vrijednosti. Takva riža ima malo proteina, vitamina E, magnezija, kalija i fosfora. Jedina prednost bijele riže nad smeđom je kraće vrijeme kuhanja.
Rižino brašno i rižina tjestenina noviji su sastojci u našim jelima. S obzirom na to da riža ne sadrži gluten, sve su traženije ove tradicionalne orijentalne namirnice u prehrani osoba s celijakijom te intolerancijom glutena – bolesti u značajnom porastu u zapadnom svijetu.