Pulsna oksimetrija je indicirana u svim kliničkim stanjima u kojima postoji vjerovatnost pojave hipoksemije. Invazivan način mjerenja podrazumijeva direktno uzimanje uzorka krvi iz arterije radi analize plinova u arterijskoj krvi. SaO2 (saturacija kisikom arterijske krvi mjerena iz uzorka krvi), SpO2 (saturacija arterijske krvi kisikom mjerena pomoću pulsnog oksimetra).

Zadaća samog disanja je osigurati dopremu kisika tkivima i izbaciti ugljien dioksid iz organizma.

To se ostvaruje:

1. plućnom ventilacijom – strujanjem zraka u oba smjera između atmosfere i alveola,
2. difuzijom kisika i ugljičnog dioksida između alveola (lat. alveolus = šupljina u obliku mjehurića, završni dio dišnih cijevi u plućima u kojem se odvija izmjena plinova krvi, ima ih oko 150 milijuna i zato je respiratorna površina pluća vrlo velika)
3. prijenosom kisika i ugljičnog dioksida krvlju i tjelesnim tekućinama do stanica tkiva i od njih.

Izmjena udisaja i izdisaja složen je proces koji zahtijeva integraciju funkcije središnjeg živčanog sustava (SŽS) i dišne muskulature.

Kisik

Bez kisika nema života na planeti. Naše tijelo radi tako da stanice, uz pomoć kisika, iz šećera dobivaju staničnu energiju u obliku adenozin trifosfata (ATP), a u samo jednoj minuti mogu primiti gotovo jednu litru kisika. Kisik se u naše tijelu dakle veže za hemoglobin. Normalno se 97% kisika prenosi od pluća do tkiva kemijski vezano za hemoglobin, a tek 3% otopljeno u vodi plazme i stanica. Količina O2 koja se prenosi krvlju do tkiva gotovo u potpunosti je određena količinom oksihemoglobina (HbO2), odnosno zasićenjem hemoglobina kisikom u arterijskoj krvi (SaO2). Naše tijelo u nedostatku kisika postaje bolesno i ako nedostatak kisika potraje tijelo umire.

Šta je hipoksija

Hipoksija je medicinski termin za stanje smanjene razine kisika u tijelu. Dakle, manjak kisika u krvi naziva se hipoksemija.

Referentna vrijednost pO2=9,3-13,3 kPa (70-100 mm Hg)

Laka hipoksemija pO2=7,3-9,2 kPa (55-70 mm Hg)

Teška hipoksemija pO2=5,3-7,2 kPa (40-55 mm Hg)

Vrlo teška hipoksemija pO2 <5,3 kPa (<40 mm Hg)

Arterijska hipoksemija osnovna je indikacija za primjenu kisika. Način primjene i koncentracija (protok) kisika ovise o kliničkom stanju bolesnika, uzročnom mehanizmu i brzini nastanka hipoksemije te, vrlo važno, o ev. istodobnoj prisutnosti hiperkapnije.

Što je pulsni oksimetar

Pulsni oksimetar je maleni i praktičan medicinski uređaj koji se posebno zakači na dio tijela poput prsta ili nožnog prsta za mjerenje razine zasićenosti kisikom ili razine kisika u krvi. Neke se mogu koristiti i za otkrivanje pulsa i otkucaja srca.

Ovaj postupak, nazvan pulsnom oksimetrijom, je neinvazivan i bezbolan, što brzo i lako otkriva koliko učinkovito se pumpa kisik iz srca u najudaljenije dijelove tijela, uključujući noge i ruke. Zasićenje impulsa određeno pulsnim oksimetrom može vam pomoći otkriti je li vaše srce i pluća još uvijek ispravno rade.

Upotreba

Pulsni oksimetar uglavnom se primjenjuje u kritičnim ustanovama, poput hitnih soba i bolnica, kao i za kućnu upotrebu. Često se koristi za praćenje zdravlja pojedinaca otkrivanjem razine kisika u krvi što može ukazivati ​​na neke vrste zdravstvenih stanja. Mjereći znakove upozorenja kao što su niska razina kisika u krvi i prebrzi puls, ovaj uređaj može pomoći u utvrđivanju trebate li potražiti medicinsku pomoć ili hitnu pomoć.

Pulsni oksimetar može se koristiti za mjerenje znakova upozorenja za takva loša zdravstvena stanja poput kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB), astme, upale pluća, raka pluća, anemije, srčanog udara, zatajenja srca i urođenih oštećenja srca.

Štoviše, postoji puno različitih slučajeva upotrebe pulsnog oksimetra. Može se koristiti za:

• pratite poboljšava li pluća ili srca stanje upotrebe kisika kod kuće
• procijenite koliko dobro rade novi lijekovi za pluća ili ventilator
• procijenite koliko je korisna dopunska terapija kisikom
• utvrditi sposobnost pojedinca da podnosi pojačanu tjelesnu aktivnost
• otkriti razinu kisika tijekom kirurške operacije koja upotrebljava sedative